Mada’in Salih, skriveni pustinjski grad Saudijske Arabije

Drugi najveći grad Nabatejskog carstva koji se nalazi pod zaštitom Uneska, ostao je do dan-danas relativno nepoznat i neotkriven.

Nekada uspješan grad duž drevnog puta začina, odigrao je ključnu ulogu u izgradnji trgovinske imperije. Ali danas njegove monumentalne isklesane grobnice u kamenu su neke od poslednjih i najbolje očuvanih ostatak izgubljenog kraljevstva.

Bogatstvo i prosperitet Nabatejaca je došao iz njihove sposobnosti da pronađu izvor i skladište vodu u opasno pustinjskim uslovima. Takođe su držali monopol u pustinjskoj trgovinskoj ruti na jugoistoku (Mada’in Salih) i na sjeveru (pojas Gaze). Uzimali su porez od karavana kamila, koji su se tu zaustavljali sa svojim trupama kako bi se odmorili i popili vode.

Nabatejsko carstvo je 106. godine nove ere pripao Rimskom carstvu, pa su rute po Crvenom moru nadvladale kopnene. Nabatejski gradovi su prestali da budu centar trgovinskog puta i tako je krenuo njihov pad i ultimativno napuštanje.

Zaglavljen u pustinji, danas je Mada’in Salih opustošen, tih i iznenađujuće dobro očuvan. Veći dio grada i dalje leži ispod slojeva pijeska. 

Na području ovog grada se nalazi ogromna nekropola sa više od 131 grobnice, koje su ukrašene gravurama orlova, sfingi i grifona, a da ne spominjemo intrigantne natpise. Natpisi obezbjeđuju uvid u imena, povezanost, okupacije, zakone i bogove ljudi koji su ovdje živjeli. Za Natabejcima nije ostalo mnogo pisanih istorijskih podataka, tako da su ovi tekstovi unikatni za ovaj grad i od velikog značaja. Tekstovi su pisani na aramejskom, drevnom semitskom jeziku i lingva franka koji se u to vrijeme govorio na Srednjem Istoku.

Od svih grobnica, Qasr al Farid je prilično impresivna, prije svega zbog veličine budući da je fasada prilično jednostavna.Centralna vrata sa dekorisanim zabatom su ulaz u unutrašnjost, gdje su tijela postavljena na spuštenim policama duž zidova.

Za razliku od Petre, glavnog grada nekadašnjeg Nabatejskog carstva koji vrvi od turista, ovaj grad ostaje nedovoljno otkriven iz više razloga: muslimani ne dolaze ovdje jer smatraju da su Nabatejci bacili kletvu na ovo mjesto, turističke vize za pripadnike drugih vjeroispovjesti je prilično teško dobiti, a i suva pustinjska klima svakako doprinosi smanjenom broju ljudi u ovom dijelu.

Ne zaboravite da posjetite i Jabal Ithlib, monumentalni stjenoviti izdanak za koji se vjeruje da je u pitanju religiozno svetilište za bogosluženje nabatejskoj boginji Dušari, boginji planina.

Izvor: nationalgeographic.rs

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *