Ivanove mikroavanture: Tenerife (FOTO)

Zadnjih nekoliko dana Marina i ja smo proveli na Kanarima. Potreba da reprogramiramo dane i zaboravimo posao odvela nas je na španjolske otoke usred Atlantika.  Godišnji smo proveli u turističkom mjestu Los Cristianos, gdje je relativno jednostavno i jeftino doći.

Foto: Ivan Žilić

Nakon nekoliko dana provedenih na otoku, koji su prošli većinom u odmaranju, uspio sam artikulirati nesklad koji osjećam na Kanarima—priroda je potpuno drugačija, dok je kultura identična. Naime, Kanari su vulkansko otočje u suptropskom pojasu sa svim prirodnim specifičnostima koje nosi ovakvo okruženje. S druge strane, Kanari su Španjolska pa ne nude kulturološki odmak koji bi očekivali od mjesta s palmama, vulkanima, kaktusima i kitovima.

Možda je tako i bolje, razmišljam u sebi. Rijetke situacije koje omogućuju da otoci otkriju svoje autentično lice, pokazuju da kad se zagrebe hiper-turizam ostaje razvijena i uređena zemlja. Nema bijede i siromaštva, turistička naselja nisu otoci razvijenosti usred mora depriviranosti ni samo maska i privilegij za bogate Europljane i Amerikance.

Iako ovaj nedostatak kultorološkog šoka čini turističku transakciju pomalo dosadnom, čini je i iskrenom. Razmjena je jednostavna—ja tebi novac, ti meni prirodu. Pošteno. Nema kultorološke razmjene koja je često jednostrana—siromašno domaće stanovništvo često uči životu bogate turiste (“Zašto se oni, iako imaju puno manje, više smiju od nas?”)—niti osjećaja dekadencije jer te služe i tetoše samo jer si se rodio u (relativno) razvijenoj zemlji pa možeš kupiti uslugu. Dok maltretiram Marinu ovom nepotrebnom refleksijom, pitam se kako strani turisti doživljavaju Hrvatsku.

Ako je životni stil na  Kanarima sličan onome u Madridu ili Valenciji, priroda je potpuno drugačija. Da kojim slučajem nismo znali da su otoci vulkanskog podrijetla brzo bi sami shvatili da je ovo mjesto drugačije. Već pogled iz aviona na crveno-crnu zemlju podiže sumnje, dok nas vožnja autobusom prema apartmanu rješava nedoumica—ovo mjesto je vulkan. Brda su potpuno različita, bez reda pobacana jedno na, pored ili iza drugog—ovaj krajolik je nastalo nasilno, u trenutnoj ljutnji Zemlje, bez karakterističnog strpljenja.

Cijelim arhipelagom dominira Teide, 3.718 metara visok vulkan—najviši vrh Španjolske, treći najviši vulkan na svijetu i, prema nekim izvorima, najposjećeniji nacionalni park u Europi. Ovaj aktivni vulkan zadnju je erupciju imao 1909. godine (sumporni smrad i para na vrhu svjedoče da ima još života u njemu) i glavni je razlog zašto smo došli na Tenerife, a ne na neki drugi otok na Kanarima. Tijekom našeg boravka često nam pogled bježi prema 50-ak kilometara udaljenom vrhu Teidea, istovremeno budeći u nama divljenje i strahopoštovanje.

Vulkansko podrijetlo otočja omogućuje i velike dubine mora. Dubine između Tenerifea i 30-ak kilometara obližnje La Gomere dosežu i do 2.000 metara—više od najveće dubine Jadranskog mora—što omogućuje zanimljiv morski život: jugozapadna strana Tenerifea trajan je dom nekih vrsta kitova koji se mogu vidjeti kroz cijelu godinu. I zaista, pilot kitove, koji su na Tenerifieu veliki oko 5 metara  i teški oko 3 tone, susrećemo dok se vozimo na trajektu za La Gomeru, ali i na izletu prema Los Gigantesima—600 metara visokim liticama. Dok se tiho prlibližavamo, kitovi nas znatiželjno čekaju sporo i metodično plivajući, da bi nakon nekoliko minuta strpljivog poziranja jednostavno nestali u dubini.

Dan provodimo i na obližnjoj La Gomeri, s koje se još bolje vidi koliko je zapravo Teide visok. U San Sebastianu, glavnom gradu La Gomere, Kolumbo je 1492. godine napunio zalihe i krenuo na petotjedno putovanje preko Atlantika. Trebao je stati na Tenerifeu, ali mu je vulkanska erupcija omela planove. Skromna kuća u San Sebastianu i mnoštvo lokalnih legenda svjedoči o Kolumbovom prisustvu. Vršni dio La Gomere nacionalni je park Garajonay, gdje pada tzv. horizontalna kiša—vegetacija na vrhu otoka kupi vlagu iz oblaka i magle—što omogućuje tropsku kišnu šumu iako ne pada previše kiše. Osim čudesne prirode, La Gomera se čini i kao biciklistički raj: turizma i prometa nema previše, cijeli otok je prošaran odličnim serpentinama, a strma konfiguracija otoka nudi zahtjevne kilometre i predivne poglede.

Ostatak odmora (osim uspona na Teide) provodimo u jutarnjim posjetima ribarnici, šetnjama uz more i poslijepodnevnom gledanju surfera, uživajući u vječnom kasnom proljeću, slanom vjetru i mirisu mora. Kanari su mjesto gdje priroda govori, ali iskreno, to su ionako najljepše priče koje možemo čuti.

Piše: Ivan Žilić – mikroavantura.com

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *