Ivanove mikroavanture: Biciklom po Velebitu

Autor: Ivan Žilić, Foto: Ivan Žilić

Do prije dva tjedna, osim ceste preko Prezida, jedva da sam i bio na Velebitu. Nemam dobro opravdanje, čini mi se da mi je pozornost uvijek bila usmjerena negdje drugdje; Velebit je uvijek bio masivna prepreka do cilja—mora—, nikad sami cilj. Ipak, slika makadamske ceste koja se probija tunelom kroz Dabarske kukove iz knjige Starim cestama preko Velebita zapalila je interes i odlučio sam otići. Nekad je potrebno samo malo napuknuće u poznatom i običnom, samo trenutak drugačije perspektive i svježeg pogleda da se otvori novi svijet. Često je taj novi svijet kasnije toliko prirodan i poznat da se često pitam koja sam osoba bio da nisam to prije vidio. U knjizi koja me motivirala nalazim ceste po Velebitu koje će popuniti četiri dana vožnje, a našlo se i društvo da kilometri budu zabavniji, a usponi lakši.

Vedran i ja iz Otočca krećemo prema Krasnom i Zavižanu. Kiša nas u početku pere i obeshrabruje, ali što ćemo, godišnji ide i kada pada kiša. Prolazimo Krasno, malo mjesto kojim dominira pilana, vrijeme se smiruje, te kroz vlažnu crnogoričnu šumu krećemo na Zavižan. Na Zavižanu je mirno, nema puno ljudi, tek koji stranac. U planinarskom domu upoznajemo Dankinju koja je dala otkaz na poslu i sada traži inspiraciju na velebitskim padinama; čini se prikladno tražiti smjer na mjestu koje utjelovljuje promjenu. Na Zavižanu svjedočimo hirovitom vremenu—dočekalo nas je sunce, prošao je oblak koji je navlažio obližnja brda, padala je i prava kiša; pogled na zalazak iznad otoka šalje nas na spavanje.

Sljedeće jutro, nakon spuštanja u Krasno, uzdužnom velebitskom cestom krećemo prema Baškim Oštarijama. Mirnom asfaltiranom cestom, koja je većinom iznad tisuću metara nadmorske visine, dolazimo do Štirovače, gdje nas čeka pusti proplanak s nekoliko kuća. Cesta, koja je sljedećih tridesetak kilometara makadam, vodi nas kroz guste šume srednjeg Velebita; čak je i signala nestalo pa se za smjer snalazimo staromodno—koristeći oči i mozak. Prolazimo pored padeža, travnatih dolaca okruženih crnogoričnom šumom, te pored sekundarne prašume—guste samoregulirajuće šume koju čovjek nije taknuo više od 40 godina. Nakon Kugine kuće dolazimo do Dabarskih kukova koji zaista izgledaju kao probijene kosti Zemlje; spust serpentinama podno kukova vodi nas preko Premužićeve staze do asfalta. Iscrpljeni se spajamo na cestu Karlobag-Gospić te se penjemo u Baške Oštarije gdje nas čeka Osman i gdje noćimo.

Nakon obilnog doručka, krećemo na spust prema Karlobagu s kojeg puca pogled na goli Pag. Vozimo po pustoj jadranskoj magistrali, iz drage u dragu pratimo razvedenost naše isprekidane obale, južni Velebit je iznad nas. Stajemo u prvom kafiću nakon trideset kilometara, tik uz more, pijemo mineralnu i kavu, jedemo sendviče i pušimo cigare, kupamo se i gledamo delfine u daljini—čini se da je udoban spust glatkom cestom donio nešto komfora. Dan završavamo u Starigradu Paklenici, gdje odmaramo za završni dan pedaliranja preko Velebita.

Iz Starigrada krećemo prema Obrovcu,  prvi kilometri brzo prolaze, magistrala nas miče s obale te se pred nama otvara siva vizura jugoistočnog Velebita. Plan za danas je Majstorskom cestom iz Obrovca doći do Svetog Roka. Majstorsku cestu, koja je puštena u promet 1832. godine, projektirao je Josip Kajetan Knežić i smatra se najvrjednijom brdskom prometnicom u Hrvatskoj. U Obrovcu, nakon odmora i hrane, hrabrimo se za konačni uspon—noge su nam već teške, Velebit je ostavio trag. Cesta nas u početku vodi asfaltom kroz sivu kamenu pustoš, podne je, a okolno raslinje ne pruža hlad; vrućim serpentinama prilazimo tunelu Sveti Rok gdje prestaje asfalt i počinje makadam. Do Tulovih greda penjemo se spektakularnim serpentinama, prolazimo pored crkve Sv. Franje na Podpragu, te kroz Kraljičina vrata i preko Malog Halana ulazimo u Liku gdje nas spust kroz šumu dovodi do Svetog Roka. Uz pivo čekamo vlak koji nas u rane jutarnje sate, uz buđenje konduktera, izbacuje u Zagrebu.

Dok se tjedan dana kasnije kupam pored Zadra, razmišljam što mi je nasumični treptaj inspiracije otvorio. Velebit, iz mog iskustva, nije mjesto mira. Ceste su strme, vjetar šiba, sunce prži, bijele stijene zasljepljuju, a komadi kosti Zemlje vire iz tla; s Velebitom se nosiš, trpiš ga, izvoran je i grub. Nema kontemplacije niti razmišljanja, nema kompliciranih emocija niti suptilnih podražaja, sve je svedeno na divnu jednostavnost bazičnih poriva. Velebit je mjesto koje dijeli i razgraničava, zemljopisno, klimatološki, kultorološki i simbolički; uski komad zemlje koji čini razliku, potez karte koji se zaobilazi, nije ni čudo što je nagao. Velebit nije mjesto promjene, Velebit je promjena. Ne mogu vjerovati da prije nisam to vidio.

DSC01709
Bavarac na električnom biciklu
DSC01731
Smjernice u Krasnom
DSC01732
Makadam prema Zavižanu
DSC01791
Pogled sa Zavižana
DSC01822
Pogled sa Zavižana
DSC01842
Pogled sa Zavižana
DSC01847
Pogled sa Zavižana
DSC01850
Pogled sa Zavižana
DSC01857
Pogled sa Zavižana
DSC01873
Početak spusta sa Zavižana
DSC01894
Između Krasnog i Štirovače
DSC01922
Uzdužna velebitska cesta kod Štirovače
DSC01936
Sekundarna prašuma
DSC01958
Vedran na cesti kod Dabarskih kukova
DSC01966
Cesta kod Dabarskih kukova
DSC01979
Dabarski kukovi
DSC01982
Pri kraju makadama uzdužne velebitske ceste
DSC02006
Iz Baških Oštarija prema Karlobagu
DSC02014
Pogled na Karlobag i Pag
DSC02027
Pogled na Pag
DSC02031
Pogled na Karlobag i Pag
DSC02053
Kupanje
DSC02070
Delfini i paški most
DSC02110
Uzgajalište školjaka
DSC02114
Jugoistočni Velebit: autocesta i Tulove grede
DSC02118
Zrmanja
DSC02124
DSC02125
Prema Tulovim gredama
DSC02135
Ole
DSC02143
Kraj asfalta Majstorske ceste, točno iznad tunela Sveti Rok
DSC02158
Majstorska cesta
DSC02172
Vedran ispod Tulovih greda
DSC02180
Crkva Sv. Franje
DSC02185
Majstorska cesta
DSC02190
Ole na serpentini
DSC02201
Pogled na Majstorsku cestu
DSC02210
Majstorska cesta
DSC02212
Serpentine Majstorske ceste
DSC02219
Tulove grede
DSC02239
Iza Tulovih greda
DSC02274
Smjer za Majstorsku cestu iz Lovinca

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *