Ivan Žilić, mikroavanturista: Svako može da kreira svoju pustolovinu

U želji za istraživanjem prirode, ali i bijegom od užurbane svakodnevnice, sve veći broj mladih kako u BIH, tako i u zemljama regiona odlučuje se na mikro-pustolovine, aktivnosti niskog rizika za koje nije potrebna skupa oprema, niti posebna fizička spremnost.

Jedan od tih mladih avanturista je i Ivan Žilić (29), istraživač na Ekonomskom institutu u Zagrebu, koji  je nedavno pokrenuo blog o mikroavanturama.

„Blog je lokalna implementacija koncepta mikroavanture koju je razvio britanski avanturista Alastair Humphreys, a radi se o jeftinim, kratkim i jednostavnim iskustvima koja bogate vrijeme i ispunjavaju život. Iako još uvijek učim osnove, uživam u blogu, ne samo radi boravka u prirodi, već i radi izazova počinjanja nečeg novog.“

Na blogu MIKROAVANTURA, Ivan već tri mjeseca vrijedno bilježi svoje pustolovine trudeći se da na najljepši način dočara magiju prirode i pokaže kako da uz minimalne troškove ispunite slobodno vrijeme, nakon naporne i stresne radne nedjelje.

Ideja za mikroavanturama mu je došla spontano, priznajući da je taj poriv ka istraživanju prirode uvijek postojao u njemu.

 „Iako je poriv za prirodom i kretanjem uvijek bio u meni, većinu mladosti nisam previše obraćao pozornost na njega. Uvijek sam se dosta vozio na biciklu i puno hodao, ali neopterećen ozbiljnijim obvezama i zbunjen hirovitošću mladog karaktera, nisam jasno artikulirao tu potrebu u sebi. Tek zadnjih godina, kada mi je posao oduzeo kontrolu nad vlastitim vremenom i kada mi se osobnost stabilizirala, jasnije sam prepoznao da su mi boravak i kretanje u prirodi jako bitni,“  priča nam Ivan

Medvednica, Foto: Ivan Žilić
Medvednica, Foto: Ivan Žilić

Najčešće obilazi lokacije nadomak Zagreba, no tu su svakako i neke evropske i svjetske destinacije, priznajući da su ga više ispunjavale aktivnosti na obližnjim lokacijama, nego na drugim krajevima svijeta.

„Većina mojih avantura zapravo je negdje u blizini Zagreba, tako da se ne mogu pohvaliti s mnogo impresivnih lokacija na kojima sam bio. Iz mog iskustva, osjećaj ushita kojeg toliko volimo ne proizlazi iz lokaliteta, oni su većinom sami po sebi prazni i lišeni sadržaja, već iz našeg doživljaja i emocionalne interpretacije istih.  Tako moram priznati da sam više uživao u kupanju u hladnoj Kupi nego u tirkiznoj laguni na Tajlandu,“  priznaje nam Ivan, ističući da u njegovom slučaju avantura dolazi iznutra, a ne izvana, te da se fokusira na predjele koji su mu blizu, poput Medvednice, rijeka nadomak Zagreba ili naravno, Jadranskog mora.

Tajland, Foto: Ivan Žilić
Tajland, Foto: Ivan Žilić

Svaka mirkoavantura nosi sa sobom i niz doživljaja, za koje kaže da su mu podjednako dragi. Međutim, postoje i  oni koje će zasigurno pamtiti dugo,  a to su  biciklistička tura Passau – Beč koju je vozio sa svojom suprugom Marinom i vožnja kajakom na Kornatima.

„S većine mjesta ponio sam lijepe doživljaje, ipak, dvije su mi se slike posebno urezale u pamćenje.

Prva je s biciklističke ture koju smo Marina, moja supruga, i ja odvozili uz Dunav po Austriji. Krenuli smo iz Njemačke, iz Passaua, prema Beču. Treći dan, već pomalo umorni od vožnje i šatora, bježali smo od oluje i stali u malenom mjestu Greinu gdje smo prespavali i doručkovali. Kombinacija umora, dramatičnog vremena, moćnog Dunava i malog mjesta servirala nam je koktel emocija koji i danas pamtimo.

Druga slika je s kajakarenja na Kornatima na kojem sam bio s četiri prijatelja. Većinu dana smo veslali između predivnih malih otoka, kupali se u bistrome moru i uživali u suncu. Predvečer smo proveli tražeći mjesto gdje ćemo staviti šatore te smo pronašli maslinik u dubokoj uvali. Slika noćnog neba iznad kamenog zida, maslina i mračnog mora trajno me se dojmila.“

Putovanja uglavnom ne planira detaljno, većiom okvirno provjeri karte te istražuje alternativne načine vraćanja kući. Sva ostala logistika svodi se na osnovne stvari – vodu, primjerenu odjeću i bateriju na mobilnom. Najuzbudljivija iskustva su mu kada ide na mjesta na kojima se ne snalazi, prevoznim sredstvima koje ne koristim često.

„Kako sam dosta na biciklu, više nemam onaj osjećaj neizvjesnosti kad se vozim. Možda su mi zato najuzbudljivija iskustva bila na kajaku. S prijateljem sam kajakom išao uz Dugi Otok i prolazili smo kraj uzgajališta tuna. Na jednoj od bova vidjeli smo ribu veću i težu od mene. Ja i danas tvrdim da se radilo o kitopsini, prijatelj kaže da je bio delfin, nepristrani bi promatrač rekao da se radi o palamidi od osam kila. Bilo kako bilo, meni je bilo savršeno jasno da smo gosti na tuđem teritoriju, nemoćni i mali.“

Većina Ivanovih avantura, skoro je nezamisliva bez bicikla, a čak i onda kada mu vremenski uslovi nisu išli na ruku, nikada nije pomišljao da odustane.

„Bicikl mi je najdraže prijevozno sredstvo, dovoljno je brz za veće udaljenosti, a dovoljno spor da se osjeti i iskusi kraj kojim se vozi. Povrh toga, kombinacija labilne ravnoteže i mehaničkih kretnji na biciklu meni vožnju čine terapeutskim iskustvom,“  priča nam Ivan, dodajući da se s vremenom čovjek na biciklu navikne na sve uslove.

Medvednica, Foto: Ivan Žilić
Medvednica, Foto: Ivan Žilić

„ Ako ti je hladno odjeni se bolje, ako ti je vruće skini se, ako pada kiša ponesi kabanicu. Mislim da su u našim krajevima rijetke vremenske prilike po kojima je kretanje biciklom rizično.“

Za kraj razgovora, Ivan nam je otkrio da su mu sva iskustva sa putovanja ostala u lijepom sjećanju, te da namjerava u skorije vrijeme posjetiti Gorski Kotar kako bi iskusio pravu goransku zimu, ali isto tako, planira i malo dužu biciklističku turu, no konačna ruta još uvijek nije poznata, jer kako i sam kaže, većina ideja dolazi spontano.

„Većina ideja dolazi spontano, pratim što drugi ljudi rade te gledam prirodne znamenitosti. Nekako sam dojma da je zapravo vrlo jednostavno naći zanimljivu prirodu i da ima puno više mjesta no što možemo temeljito obići.“ 

pustolovi.com – N.M.

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *