Gastro priče: Keške – miris davnih i zaboravljenih vremena

U mnogim domaćinstvima Hercegovine, kako na njenom istoku tako i na zapadu, teško je i danas zamisliti božićnu trpezu bez tradicionalnog jela pomalo čudnog naziva i, na prvi pogled, još čudnijeg izgleda.

Ćeškek (u nekim krajevima ga zovu i ćeške, keške ili ćešket) je možda najautentičnije jelo hercegovačkog podneblja, jer se rijetko priprema u drugim krajevima Balkana. Iako jednostavnog sastava, predstavlja neizbježan obrok za najveći hrišćanski praznik Božić (najčešće doručak, poslije višednevnog posta) kada su domaćinske trpeze najbogatije. Ipak, ćeškek se ne priprema ni u svim dijelovima Hercegovine (bilećki kraj na primjer).

Ovo jednostavno jelo, za čiju pripremu je potrebno meso i žito (ječam ili geršlo, u novije vrijeme pšenica), je turskog porijekla (keşkek – turski naziv, od turske riječi keşke – želim) ali su u današnjoj orjentalnoj kuhinji prisutne brojne varijacije ovog jela koje su suštinski iste, ali se u ukusima značajno razlikuju. Kod nas se ćeškek najčešće priprema od kokošijeg mesa i ječma, koji se kuvaju na način da meso treba da se u potpunosti raskuva i sjedini sa žitom.

Meso se može kuvati prvo odvojeno (mada su se ranije kuvali zajedno sa žitom), a kada se dovoljno skuva odvajaju se kosti i u nastaloj supi, zajedno sa otkoštenim mesom, kuva se ječam. Ječam se u prošlosti prvo stupao u avanu, da bi se od zrna odvojili nejestivi dijelovi.

Ovo jelo se od davnina priprema u vrijeme zime (Božić) i bilo je idealno za odgođenu upotrebu, pošto je izuzetno ukusno i kada se podgrije na maslu poslije nekoliko dana (može mu se dodati i npr. sir iz mijeha). Danas su frižideri i zamrzivači „krivci“ zašto se ćeškekom pripremljenim za božićne praznike može „zasladiti“ bilo kada u toku godine. U nekim krajevima se meso i žito kuvaju uz stalno mješanje, a negdje se na dno posude u kojoj se kuva stavlja jagnjeći loj ili svinjska slanina, koji imaju funkciju da spriječe zagorjevanje pa se ćeškek ne mješa. U obje varijante proces kuvanja traje i do 12 sati (zavisno od količine) na laganoj vatri, jer je potrebno da se meso potpuno sjedini sa žitom.

Na koji god od načina da ga pripremite, ćeškek će u sebi nositi miris davnih i zaboravljenih vremena, kao i dio hercegovačke tradicije.

Autor: Bojan S. – hercegovinapromo.com

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *