Aljaska – raj za avanturiste

Specifična i skoro nedirnuta, Aljaska je jedna od onih zemalja koje treba posjetiti barem jednom u životu. Čak je i priča o njenom nastanku jedna od najneobičnijih u svjetskoj istoriji: u 19. vijeku pripadala je Rusiji, ali ju je car Aleksandar II za 7,2 miliona dolara prodao Americi.

Iako su Amerikanci tadašnjeg državnog sekretara prozivali zbog, kako su tada mislili, „najgluplje transakcije svih vremena“ (jer ko normalan kupuje zemlju od snijega i leda?), stvar se promijenila kada su poslije nekog vremena na Aljasci otkrivene velike zalihe rudnog bogatstva, nafte, zemnog gasa, ruda i zlata. Masovno doseljavanje tragača za bogatstvom je počelo, a prizori ljudi koji u sankama s psećom zapregom jure kroz snijeg i zemlju ponoćnog sunca, preko veličanstvenih glečera, danas su jedna od omiljenih nacionalnih priča.

Foto: Skeeze/Pixabay.com

Foto: Skeeze/Pixabay.com

Stvarnost na Aljasci danas je takođe neobična, ali nekako romantična. Ona obiluje mjestašcima u kojima živi dvoje-troje mališana, pa oni svakodnevno avionima putuju do škola u gradovima i nazad. I to im je, naravno, normalno, a u običaj letenja brzo se zaljube i turisti, kojima se na Aljasci nude razne opcije: zemlju mogu upoznati prelećući mjesta hidroavionima ili krstareći nekom od rijeka. Tamo je, naime, 20 najviših američkih planinskih vrhova (uključujući legendarni Mt. McKinley sa 6.193 metra nadmorske visine), kao i 100.000 glečera, tri miliona jezera, više od 3.000 rijeka i 15 nacionalnih parkova.

Tamo gdje svijet počinje ili se završava nalazi se raj za svakog pravog avanturistu, bisernoledena Aljaska, koja je u stvari poluostrvo na sjeverozapadu Sjeverne Amerike. Godišnje je posjeti veliki broj turista, bez straha od hladne subpolarne klime i divljih životinja. U stvari, medvedi, vukovi, foke i kitovi glavni su magnet za ljubitelje safarija, dok one zaljubljene u drevno i mistično fascinira starosedelačka kultura ovog poluostrva. Naime, više od 20 odsto stanovnika Aljaske (ukupno ih je 650.000) pripadnici su starosjedilačkih kultura, koje se mogu podijeliti na Aleute, Eskime i Indijance. Ti miroljubivi ribari – koji od krzna foke i medveda izrađuju svoju odjeću, a od zlata i žada prave suvenire, nakit i igračke – veoma su gostoprimljivi i rado dočekuju goste. Oduševljeno dočekuju svakog gosta i tumače mu svoje šamanske običaje. Tako će posjetioca rado pozvati na tradicionalnu večeru s drevnim obrednim plesom, poslužiti ga specijalitetima od lososa i uz vatru i piće objasniti kako veruju da im životinje prenose poruke, kao i priznati da izbjegavaju vidre, koje prema njihovim legendama, donose loše vijesti.

Foto: WikiImages/Pixabay.com

Foto: WikiImages/Pixabay.com

Poseban doživljaj je vožnja žičarom od Girdwood-a do vrha skijališta Mt. Aleyeska s kojeg se pruža predivan pogled na bajkovitu prirodu punu glečera. Tamo se može vidjeti i kako stanovnici brinu o svojim divljim životinjama (čak i opasnim polarnim medvjedima) u Centru za očuvanje divljeg života na Aljaski, gdje je najljepše iskustvo safari na kome se može vidjeti kako jeleni, vukovi ili smeđi i crni medvjedi jedu ili se šetaju u svom prirodnom okruženju. Oduševiće vas glečer Exit, koji pripada fjordovima Kenai, tački na kojoj se susreću planine, led i okean.

Pod uticajem globalne promjene klime glečer se ubrzano topi, pa se mjestimično mogu vidjeti oznake nivoa na kojima se nalazio prie deset ili pedeset godina. Kad jednom osjetite miroljubivost prirode, naizgled divlje, razumjećete i zbog čega stanovnici Aljaske mirno hrane divlje medvjede. U stvari, možete to probati i sami u okolini jezera Wonder Lake. Naravno, postoje određena pravila ponašanja prema crnim i smeđim medvjedima – ne smijete im se približiti previše, niti ih preplašiti naglom bukom ili pokretima. Ali, možete im ostaviti hranu na livadi i gledati kako se mirno gegaju do nje. Poseban doživljaj je krstarenje riječnim brodom; najpoznatiji takav brod je Talkeetna Queen, koji vozi sve do indijanskog kampa Dena’ina. Tu se nalaze legendarne lovačke kolibe – indijanski šatori od štavljene životinjske kože.

Izvor: krstarica.com

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *